Samo jelka

U našoj kući se kiti veštačka jelka. Svake godine u ovo doba, jelka na vrata a komoda u hodnik! Nismo valjda ludi da stavimo jelku na komodu pa da dosegne do vrha plafona. I to salonskog plafona. Onda bi bilo baš bezveze jer deca ne bi mogla da je dohvate, kače usput, cimaju, trzaju, vuku i naravno – ruše. Prošla godina je još dobro i prošla, samo jednom je bila oborena! Prema Katarininim rečima, a svi znamo da Katarina uopšte nema bujnu maštu – sasvim slučajno!

Ove godine biće gusto, jer ona statična beba od prošle godine u ovo vreme u međuvremenu se toliko aktivirala, da razmišljam da ove godine imamo viseću jelku.

Kako to mislim? Mislim da je vežem direktno za plafon, pa da ne brinem. Ako je stavim na komodu, aktivirana beba može da se popne, i na komodu i preko komode na jelku. Ako jelka, međutim, bude na plafonu, onda neće moći. Valjda. Do sada se samo na plafon još nije popela.

Najbolje od svega je što sve ovo pričam napamet jer jelku od ove godine ni nemamo. Ako znate šta znači pojam sentimentalna budala, onda vam je sve jasno.

Svih prethodnih godina čuvali smo jelku koju smo dobili za poslednju Novu godinu koju smo dočekali sa sinom. To je ista ona godina u kojoj su predviđali smak sveta. E, nama je bio došao taj smak sveta na najteži mogući način. Zato se vezasmo za tu jelku, kao da je jedina na svetu. A nije. Vidim ovih dana po radnjama da ima i drugih.

U međuvremenu jelci nekako slomismo nožicu, poremetismo postolje i … Šta? Ne znam ko ju je slomio. Ja? Ne, ne, bilo je slučajno. Za to se u potpunosti slažem sa Katarinom.

Dakle, kriva jelka ne može da stoji. Poslednjih godina dobro se namučim dok je montiram i opet bude kao ona slika u filmu ‚‚Lepa sela lepo gore“ – malo ukrivo. I kao u filmu, zaratimo, oko jelke, bar na sat, dva…

Kao svaki pravi muškarac u kući i kod nas žena na kraju reši situaciju.

Prve godine sam je sređivala pomoću kutije napunjene novinama. Druge, uz pomoć dečjih kocki. Pretprošle je, dok sam je sređivala, do mene nekako došla mala rukometna lopta pa rekoh sebi što da ne. Uzeh, iskoristih, podmetnuh pod onu slomljenu nožicu, jelka se ispravi kao čaplja pri parenju i niko nije ni znao šta je drži dok je nismo razmontirali. Tad mi se ovi stariji ukućani kao iznenadiše, prevrnuše očima s uobičajenim komentarima kako nisam normalna i dok se lopta kotrljala, zamišljala sam kako ih ruši kano kegle. Dotle nije došlo.

Prošle godine, umorna od ne znam čega pošto je žena na porodiljskom u stvari – na odmoru i jedino što radi je to što uživa kod kuće s decom, ako niste znali, ako jeste onda ću i na vas da nahuškam sve feministkinje ovog sveta pa ćemo da vidimo; dakle, umorna iz pravih i opravdanih razloga, ili samo UMORNA i tačka, ne mogoh da se borim i sa jelkom. Pokušah da prepustim to jačoj polovini, koja iako se busala u grudi, kao, ovog puta – gorila pri parenju, poče da se češka po temenu kako bi se valjda lakše dosetila kako da fiksira postolje. Dok je češkanje trajalo, shvatih da nema ništa od pomoći i posegnuh za rešenjem kao svih prošlih godina: kutija, kocke, lopta, sve zajedno. Istini za volju, u trenutku kad je jelka bila gotova, a i ja s njom samo u drugom smislu, odjednom se nagnu onako lepo okićena, sa svim ukrasima i lampicama i poče da pada i to baš ka televizoru… Moj muž skoči kao da ga je neko prstom u oko potrefio i kao svaki pravi muškarac koji ne da na tehniku, muški zgrabi onu jelku i postavi je brže, bolje, spretnije i stabilnije nego što sam ja svih ovih godina. Naravno, podalje od televizora. U pitanju je bila samo motivacija.

Elem, ove godine neće biti prilike za dovitljivost, dosetljivost i snalažljivost.

Ove godine došao je red na novu jelku.

Tu se javlja pitanje – GDE naći jednu sasvim normalnu veštačku, lepu, ne premalu, ne preveliku, potpuno skladnu novogodišnju jelku, a da nije skupa? Šta znači skupa? To znači da ono što sam do sada videla, pravim se da nisam videla… jer za tih od osam do dvadeset pet hiljada dinara, kolika je prosečna cena kod Kineza u mom kraju, očekujem i da me izmasira, i to ne po živcima. Ne mora da bude raskošna, jer posle moje dekoracije raskoš joj ne gine. Naročito zbog toga što mi od prošle godine oko dekorisanja najviše pomaže Katarina.

Ovim otvaram temu za novi tekst, a vas molim da mi pišete ako znate gde ima da se kupi takva jelka… 

Hvala unapred!

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.