Sve najbolje

Znala sam da su ljudi koji su iz našeg kraja, koji su rođeni tu, u našem komšiluku, pričljivi, ljubopitljivi i bezazleni. Naučila sam da ih prepoznam, kako, ne znam ni sama. Nekako osetim po njihovom ponašanju, po pristupu, po iskrenosti koja zrači samo iz nekolicine njih.
Ona je bila jedna od njih. Mila je počela da se vrpolji i polako sam počela da se udaljavam od nje, dajući joj spontano do znanja da moramo da privedemo razgovor kraju.

Detaljnije

Raniji polazak u školu ili Salata jednog detinjstva

Koliko god da su bile ozbiljne, ipak su, moram to da priznam, vaspitačice iz mog vrtića bile prijatne prema deci. Vaspitačice mojih prijateljica izgleda da su bile regrutovane iz redova sovjetskih profi ubica. Jer, one su problem rešavale u duhu vremena u kom su živele! Šljagom, da se zna! Da zapamtiš! I salatu, i vaspitačicu, i vrtić! I da vidiš kako se predomisliš za tren oka. Naravno da hoćeš salatu! I sirće, molim! Ne smrdi uopšte!

Detaljnije

Novogodišnje jutro u parku

Kako čudno zvuči kada se kaže da nekome odgovara tišina i samoća, i to nekome ko voli ljude, ko lako komunicira sa svima. Kada čoveka stegne muka kakva je nas stezala, sada već godinama, čudno je kako ona lako promeni životne navike i utiče da se izokrenu čak i urođene osobine i utišaju najobičnije ljudske potrebe kao što je želja za druženjem sa drugim ljudima. Seli smo u kola i odvezli se do parka na Senjaku, blizu Crkve Svetog Vavedenja.

Detaljnije

Kako promeniti navike spavanja

Navika buđenja usko je vezana sa navikom odlaska na spavanje. Nemam urednu higijenu spavanja. Nemam, zato što sam mama. Ne vadim se na decu, to je činjenica. Što bi rekla moja komšinica, koja sa suprugom takođe gaji dvoje male dece, baš kao i mi, ne isplati joj se da ide na spavanje pre jedan sat iza ponoći, jer obično u to vreme nekom nešto bude. Meni se ne isplati ni zbog toga, ni zato što mi se ne prispava pošteno pre jedan noću. Jednostavno, mozak radi, traži svoje, hoće sve! Previše impulsa ne dozvoljava organizmu da se opusti.

Detaljnije

Kako najlakše uspavati malo dete

Ako niste bili kod lekara 1. januara niste svesni šta ste propustili.
Gužvu u kojoj nije sramota sedeti na tuđoj ruci, nozi ili glavi, jer ako i dođe do ‚‚slučajnog“ nagnječenja, na pravom ste mestu. Mešanje miomirisnog isparavanja po kome tačno možete da ocenite šta je ko jeo i pio. Nervozu i mamurne roditelje koji tumaraju saplićući se o stepenice, uvek su tu neke stepenice… Slinavu decu crvenih očiju koja trče ili plaču ili i trče i plaču. Mrzovoljne poglede sestara koje su tu kao da ih je neko puškom naterao, a verovatno i jeste dok niko nije gledao. Laborante koji su ili takođe naterani oružjem ili su neočekivani optimisti koji se šale na svoj račun. Gomilu kartona i doktore koji se od te gomile ni ne vide nego samo ponavljaju: ‚‚Što više tečnosti i tuširanje!“ i viču: ‚‚Sledeći!“.

Detaljnije

Kod nekoga Badnji, kod nekoga kao Sudnji

Miloš radio na Badnji dan, kao sav pošten radni svet. Ima ko će da spremi ribu. I prebranac. I čorbu od bundeve. I posnu proju. I dve naizgled egzotične salate, a u stvari samo od domaćih sastojaka.

Ne zato da bi rušile tradiciju nego zato što su ukusne i zato što neki od nas baš vole celer, bez ironije. I zato što se od tolikog kuvanja i stajanja provereno dobijaju proširene vene, a ja neću da mi žene zavide.

Detaljnije

Kad te dete nauči pameti

Ovaj, već dobro izrevoltiran celim danom koji je proveo u poslu oko deteta, od pravljenja kikica pomoću mašinice koju je dobila od Deda Mraza, koju nikako nije mogao da namesti u početku i izvlačenja Katarininih tankih ravnih vlasi svaki čas, pa sve sa psovkama koje sam čitala sa njegovih usana – da mu **bem i gedžet i tvorca gedžeta i sve zajedno i onoga ko izmisli uvrtanje kikica preko aparata za kosu; preko odlaska kod lekara zbog drugog deteta ravno 1. januara, dabome nego kad će da se razboli, neće valjda kao sva normalna deca u toku radne nedelje i to po danu…

Detaljnije