Odvedi, dovedi, obuci, presvuci

ON će NJOJ ‚‚Sredi decu, skuvaj, spremi, sredi, odvedi, dovedi, presvuci, obuci…“ Kao da to nisu i njegova deca. Kao da je ONA njegova podstanarka, žena za rad u kući bez prava glasa i prava na mišljenje. Žena koja svojevoljno boravi u kuhinji čitave sate i koja je na raspolaganju da svašta napravi, umesi, skuva, smućka i ispeče kad god se nekome nešto prijede, moguće i nemoguće. Žena koja sklanja sve za svakim i odvaja igračke od knjiga i čistu od prljave garderobe. Koja proverava da li je školarac uredno spakovao sve knjige za sledeći dan škole dok mu sprema garderobu i razmišlja šta će mu sutra pripremiti za užinu. Koja odvaja hranu po šerpicama u frižideru i neumorno po milioniti put objašnjava šta je za kad pripremljeno, pojedinačno svakom članu domaćinstva jer onda kad je objašnjavala prvi put, niko je nije čuo. Koja stigne da opomene decu i kad je najveća gužva na poslu da podgreju čorbu i obavezno jedu kuvano i da uzmu za užinu neko voće. Koja drži u glavi sve termine vanškolskih aktivnosti sve dece i zna kad je šta kojim danima i kad i gde treba ići po koje dete. Koja vodi računa o njihovim domaćim zadacima i proverava uveče, dok spavaju, da li su svi zaista urađeni kako treba. Koja se sklanja kad je ON besan zato što je radio ko konj ceo dan, a nije mogao da spava od dečjeg kašlja i prevrtanja, samo da ne bi izbila svađa na sav glas, kao da ONA ne radi i nema prava na umor. Koja razume svačiju potrebu da se igra, mazi, skače, trči, razgovara, peva, ljuti i viče dok ONA sama ne sme da ima neku potrebu. 

Koja će otkazati jedva zakazan termin kod frizera u subotu ujutru jer je ON morao da popravlja kola i nema ko da čuva decu. Koja će odustati od novog kaputa jer jednom detetu treba da se kupi zimska jakna, a drugo je zrelo za nove patike. Koja će se lako odreći odlaska na kafu sa drugaricama jer je najmlađe dete malo kenjkavo i traži mamu. Koja će preći preko njegovih primedbi da ‚‚samo ON doprinosi“, i ‚‚da ONA troši bez mere“ tako kao da ni nema platu i da je sve ON stekao i da samo zahvaljujući NJEMU oni imaju to što imaju.

Foto: Unsplash

Patrijarhat je grozan. G R O Z A N. I što je još gore – traje. Traje i dalje. Iako ovo nije 1920 i neka. Nije ni 1950 i neka. Nije uopšte više 1900 i neka.

I vek smo promenile, ali ponašanje i opšte prihvatanje patrijarhalnog sistema nismo uspele. Nešto nam je negde promaklo. Nešto gadno što ne možemo da ispravimo. Nešto što predstavlja najveći problem u opštem prihvatanju novog načina života bez zatucanih stega koje prevlađuju kao način života na mnogim mestima i dan-danas. Onih, u savremenom svetu naizgled davno prevaziđenih pravila po kojima ON mora da zarađuje više. U firmi gde isti posao rade ON i ONA, lako je pogoditi čija je plata veća. Jer, ON mora da prehrani porodicu. Kao da  ONA ne mora. Kao da se to podrazumeva. Kao da je normalno da samo ONA kupuje i plaća deci novu sezonsku garderobu jer su prošlogodišnju, hvala bogu, prerasla. I da trči ko luda tri puta za iste dečje gumene čizme, jer je jednom detetu omanula za ceo broj. I to dva od ukupno tri puta po kiši. I da ON za to vreme sedi u suvom i toplom i da se pravi da čuva decu dok ih u stvari čuvaju crtaći, dok NJU nemilosrdno šiba vetar po sinusima. Samo da joj deca imaju obuću za kišu, pusti sinuse. Prvo bude ‚‚pusti sinuse“, posle ‚‚pusti glavu“, stomak, leđa, kako već kod koje i posle kad se napravi problem, krenu pitanja ‚‚Pa kako?“ ili ‚‚Pa otkud?“.

Otud, lepa moja, što si ti, ko i ja, rođena u pogrešno vreme ili na pogrešnom mestu pa se lako miriš sa činjenicom kad se napravi zastoj u ulici da je to zbog ‚‚one kokoške“ koja ne ume da se parkira. Ili zbog ‚‚one glupače“ koja prelazi ulicu tamo gde nije dozvoljeno. Da je muško na tom mestu, bio bi ‚‚majstor“ ili ‚‚kralj“. Osetiš li razliku pri samom izgovoru ovih naziva?

Foto: Unsplash

Ne, nije u redu da ONA posle posla tegli kese i kese namirnica kao dodatak sedmičnom kontingentu hrane, jer je on zaboga obavio kupovinu tokom vikenda i ako je negde nešto zafalilo, naravno da je za to krivac ONA jer ONA nije napravila dobar plan za čitavu nedelju.

Nije na mestu ni to da samo ONA ide u apoteku jer preteruje kad kaže ‚‚da su svima potrebni vitamini i preparati na biljnoj bazi, za svaki slučaj“, ko da ON ne brine o porodici.

I nije korektno da samo NJU poznaje učiteljica u školi i učitelj plivanja i samo sa NJOM komuniciraju vaspitačice u vrtiću, pa se podrazumeva da ON nije znao da se petkom detetu vraća pidžama koju je koristilo za spavanje tokom cele nedelje. A i ta pidžama, zar se nije, kao i sve ostalo, spakovala u ponedeljak sama od sebe? Šta sad znači to što se nije vratila isto tako? Sama od sebe?

I nije fer da kad god se nešto zaboravi ili izvitoperi ONA bude krivac. Jednostavno nije.

I žao mi je ako ste se prepoznale u nekim od navedenih opisa. I krivo mi je, jer se plašim da će proći još jedan vek dok se sve to promeni nabolje i izađe na pravi put. Do tada možemo samo da pokazujemo pravac i da budemo istrajne da ne odustanemo.

Ako se niste pronašle ni u jednoj situaciji, pa vi ste, jednostavno vi ste – srećna žena! 

Ko zna, možda takva stvarno postoji! 

P.S. Svaka sličnost sa stvarnim likovima je namerna!

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.