Novi dan za nove žmurke

Darja se opet igrala skrivalice. Šta da radi kad je to jedna neprevaziđena igra koja uvek može da se igra. Možda ona i ne bi, ali se tako namestila situacija.. Taman što su mama i tata našli šipku od usisivača koju je Darja vešto ugurala između Ivoninog kreveta i zida, tako da se ne vidi ni sa jedne strane nego tek kad se krevet odvoji od zida skoz, u kući je nestao novi predmet. Katarina je izgubila knjigu. I to ne bilo koju knjigu. Knjigu koja je udžbenik za školu. Knjigu koja je vrlo bitna u njenom školovanju i bez koje ne može da uči dalje. Čitanku! Barem svi kažu da ju je Katarina izgubila…

Tog dana Katarina je došla iz škole sa novim saznanjem. Nije se libila da odmah saopšti mami i tati da se vidi da je Demir zaljubljen u nju. Kaže, vidi se onako kad je gleda, sve mu u očima vidi srca, prava srculenca. Mama se nasmešila, tata se zagrcnuo. I taj tata, u poslednje vreme baš se lako zagrcne. Pre neki dan je toliko štucao da je bilo džabe što ga je mama plašila više puta u toku dana. Čovek je štucao i štucao. Onako smešno, kad sediš pa izgleda kao da odskačeš sa stolice. Tek kad mu je mama rekla da je morala da potroši celu platu na neke tretmane i neke krpice, tata je prestao da štuca. Umesto štucavice tad je dobio neko razrogačenje očiju, toliko opasno razrogačenje, kakvo mama nije videla u životu. Oči su mu izgledale kao neki baloni. Kao oni baloni koje mama kupuje kad je nekome rođendan. 

Foto: Pixabay

Čak ni mamina baba nije tako gledala mlade devojke u minićima u to davno vreme, u babino vreme moje mame. Tata je odmah prestao da štuca, a mama je dobila napad smeha. Sve se savijala i držala za stomak, kao da će da napravi kolut unapred. Oho, bilo bi baš lepo da mama jedno veče posveti fizičkoj kondiciji dece i pokaže im kako se pravi kolut. Umesto toga, kao svaka dosadna mama, ubrzo je prestala da se smeje i njeno lice je poprimilo sasvim drugačiji izraz. Kaže da se uplašila da će tata da dobije infRAKT ili kako ga već zovu… Jer, tatu je nešto počelo da steže u grudima posle onog razrogačenja, a mama je samo coktala nervozno gde sad da ga vodi kad je opet svuda korona.

Kad su se mama i tata smirili i vratili na staro, deca su zaboravila i na kolut unapred i na unazad i na bilo šta što ima veze sa mirnim večernjim uživanjem u kući na dečji način. Umesto toga dobili su novo uzbuđenje kad je mama ušla u kuhinju. Katarina je primetila neki čudan miris, koji se nije odnosio na Darjinu pelenu. Kad je Katarina nanjušila izvor neprijatnog mirisa, odmah je javila mami da se u kuhinji događa nešto čudno. Mama se uhvatila za glavu i utrčala u kuhinju gde je plastična posuda u kojoj je ostavila testo počela da se savija. Katarini je bilo čudno kako se to plastika savila kao plastelin, kao da se topi, ali nije smela mami ništa da kaže jer je mama imala onaj izraz lica kao da će da ubije ono testo. I testo i činiju. Zato je Katarina ostavila mamu samu da priča sama sa sobom u kuhinji i da bude ubica testa i otišla da se igra. Kako gde? Pa u Ivoninu sobu. To se valjda podrazumeva.

Sve bi bilo dobro da se i Darja nije setila istog. Da se igra u Ivoninoj sobi. Obe su se u početku igrale. Dok im nije dosadilo. Onda su počele da se prepiru. I da se svađaju. I da vuku čitanku od koje se Katarina nije odvajala jer je trebalo sutra u školi da glumi učitelja iz teksta Gvida Tartalje. Darja u tome nije mogla ni najmanje da joj pomogne. Štaviše, svojski se trudila da joj odmogne. Kao oni ometači u nekadašnjim ‚‚Igrama bez granica“ Samo što nije mlatila rukama, nego je vukla čitanku na svoju stranu. Katarina na svoju, Darja na svoju… Dok im mama koja je u međuvremenu pokušavala da ubije testo i činiju i šerpu i celu kuhinju nije utrčala u sobu. Kako su ugledale ubicu testa, tako je prestala svaka svađa. Niko nije želeo da prođe kao testo. Ili da se istopi kao činija. Niko nije smeo da se suprotstavi ubici testa. Zato je svaka otišla na svoju stranu. A čitanka je izgleda otišla na svoju. Izgleda da nije mogla da se odluči. Jer, kad je Katarina te večeri pakovala torbu za školu, nije mogla da nađe čitanku. Nije je bilo nigde. NI – GDE! Kao da se izgubila bez traga i glasa. Kao da je otišla putem šipke od usisivača.

Foto: privatna arhiva

Tata je zato odmah pomerio Ivonin krevet i… tamo je nije bilo. Ubica testa je proverila sve fioke i Ivonin ormar. Nema. Jednostavno nema. Gledala je i iza kreveta i ispod dušeka. I u igračkama. Jednostavno, čitanka je otišla svojim putem.

Katarina je bila ljuta, a Darja se veselila svima koji su tražili, aplaudirala i vikala bravo, bravo, kao da je igra toplo-hladno tek počinjala…

I tako, opet skrivalica! Ako ništa, Darja ne može da zameri roditeljima na igri žmurke. Svakog dana novi razlog za traženje. Novi dan – nove žmurke! I što je najbolje, ona nema ništa s tim. Jer, knjiga koja je izgubljena je Katarinina. Katarina je ta koja je izgubila knjigu.

Barem svi kažu da ju je Katarina izgubila…

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.