Darja je razbila nos, i usta, i uvo

Ona sve očekuje sad će da vidi rezultat maminog šminkanja kad god mama uzme tu olovku i onu jednu boju sa četkicom, neku što je jedva roze. I da, mama ume dugo da nešto maže ispod očiju, neku svetlu kremu koju drži visoko u kupatilu, tako da Darja ne može nikako da je dohvati, i zato ne ume ni da objasni šta ta krema predstavlja na maminom licu. Zna samo da je ta krema veoma važna u maminom životu, jer jednom kad se mami učinilo da joj je Ivona uzela tu kremu, mama je počela da viče na nju kao da hoće da je rastrgne.

Detaljnije

Kad Mili nije dobro ili Zašto se mami sijaju oči

Mila zna da je mama htela tom čiki da kaže da taj čika treba da jede govna, ali mama nije htela da se spusti na nivo tog čike koji nije pokazao nikakav osećaj za bolesno dete u kasnim satima u jedinoj dežurnoj dečjoj bolnici u Beogradu u pandemiji korone. Mama je do sada upoznala mnogo takvih čika i teta i vrlo dobro je znala da takvi postoje. Zato nije ušla ni u kakvu svađu sa tim neraspoloženim čikom.

Detaljnije

Kad hakeri postignu nešto sasvim suprotno

Svaki normalan roditelj prihvati tu decu koju njegovo dete voli i s kojima se druži. Navikne se na njih. Viđa ih svaki dan. Zavoli ih. Prirastu mu za srce. Postanu deo života. I onda ih gleda kako odrastaju, kako se menjaju i postaju ljudi. Ok, nekad ga iznerviraju, skoro kao njegova rođena, kad naprave neku glupost ili urade nešto što ne treba. I oprosti im. Kao što prašta svojoj rođenoj. I život ide dalje. Mora da ide. Mora tako.

Detaljnije

Zašto boli jedna trešnja

Kada sam porasla dovoljno da mogu samostalno da se popnem na trešnju, deda i ja smo zaverenički punili kofe ispod drveta koje su služile samo za to i ni za šta više. Za trešnje. Za prve, najkrupnije, najslađe i najlepše trešnje. One koje možeš da zagrizeš i da ti usta budu puna. One koje prskaju tamno crvenu boju pa plašiš mamu da je to krv, i smeješ se iz punih pluća kad ona shvati da je prevarena. One u kojima nikad nisam našla nijednog crva. One kojih više nema… i koje više nikad neću jesti.

Detaljnije

Šta je to kurva iliti U šta nas uvali to, Đole

I tako je umesto nekih večnih Đoletovih sporijih, ono veče kad je ceo naš svet slušao istu muziku, kroz našu kuću krenulo nešto brže: ‚‚Ne volem“, ‚‚Kao Bane“, ‚‚Mirka“, ‚‚Imao sam strašnog petla“ i naravno ‚‚Boža pub“.

Sve do stiha: ‚‚Karta je kurva, izvin’te me što psujem…“

I onda ti objašnjavaj… I šta je kurva. I zašto to nije psovka, a u stvari jeste ružna reč. I zašto nije svaka reč koja je ružna – psovka…

Detaljnije

Nekom kifla nekom čizburger

Pomenuh da bi bilo lepo da deci pokažemo gde smo jeli kifle nekad, kao – da vide deca šta je mama jela dok je Katarina bila u maminom stomaku. Saopštila sam to onim svečanim tonom kom majke pribegavaju kad žele da stvore toplu atmosferu za pamćenje. Negde sam očigledno omanula, možda zato što sam bila promukla pa se nije čulo to što je trebalo, tek ne naiđoh ni na kakvu reakciju.

Detaljnije

E baš ne može sve da stane

Posle večernjeg natezanja i objašnjavanja da Katarinin domaći ne može da se radi ujutru kad se ide ujutru u školu jer ustati u sedam i raditi domaći u sedam nije isto i polemike zašto se čeka poslednji čas za domaći i zašto su u devet uveče umesto tanjira na trpezarijskom stolu Katarinine knjige, snaga je počela da ponestaje. Tome su doprinele dve slomljene čaše od kojih je Mila zamislila da su činele pa ih je pošteno olupala jednu o drugu sa sve osmehom na licu.

Detaljnije