Neophodnost ljubičastih očiju
Zaključala sam vrata, uživala u samoći kad sam shvatila da nisam sama. Izašla je iz ogledala. Imala je malo lice, bele obraze i ljubičaste oci. Bila je ružna. Ali potrebna.
DetaljnijeZaključala sam vrata, uživala u samoći kad sam shvatila da nisam sama. Izašla je iz ogledala. Imala je malo lice, bele obraze i ljubičaste oci. Bila je ružna. Ali potrebna.
DetaljnijeDani su prolazili i posle početnog nezadovoljstva što jedan Demir kvari slogu u razredu jer stalno priča i pravi gluposti, Katarina je utihnula. Demira nije pominjala. Na moje pitanje da li je Demir i dalje nemiran odgovorila je nasmejano da on više ne dolazi u školu.
DetaljnijePosmatrala ih je sve, ne shvatajući zašto bliski ljudi u određenim situacijama komuniciraju najteže. Nije joj bilo jasno zašto je lakše izjadati se strancu, čak i kada ne znaš da li te sasvim razume.
DetaljnijePatrijarhat je grozan. G R O Z A N. I što je još gore – traje. Traje i dalje. Iako ovo nije 1920 i neka. Nije ni 1950 i neka. Nije uopšte više 1900 i neka. I vek smo promenile, ali ponašanje i opšte prihvatanje patrijarhalnog sistema nismo uspele.
DetaljnijeJedva sam joj objasnila da je ne lažem da ne znam da igram šah i izgovorila sam nešto zbog čega mi se učinilo da na sekund vidim prekoran pogled mog deke… Njegove plave oči nikada nisu sevale, čak ni kad je imao razloga da se ljuti na mene. Ipak, u tom trenutku imala sam priviđenje da me prekoreva, jer sam naivno rekla, braneći se od tvrdoglave šestogodišnje devojčice koja nije prihvatala moje objašnjenje kao da ju je deda lično podržao u nastojanju da od mene čuje argumentovano obrazloženje koji je to razlog zbog kog ja nikad nisam naučila da igram tu igru, kad sam rekla da stvarno ne moraju svi na svetu da znaju da igraju šah…
DetaljnijeKad ih obiđemo i kad ugledamo sve te, sada prašnjave i pomalo od vremena načete kutije, srce ume da poskoči kao da je popilo šampanjac pa se ošamutilo. Kao da će da gekne svakog trenutka. A neće. Samo nas vara. Da nam skrene misli, šta li. Da nas tako trgne umesto da nam opali šamar. Možda bi nasilje jedino u tom slučaju moglo da bude od koristi…
DetaljnijeZastao je na raskrsnici na trenutak. Kola su zujala oko njega kao na trkama, autobusi su odvozili masu ljudi, na prelazima su se množile nove grupe lica, sve je bilo uskomešano, užurbano. Kako da prebrodi još jednu izdaju u životu, da li da se miri sa sudbinom i prihvati ili se suprotstavi suprotstavljajući se tako samom sebi, bile su misli koje su ga opsedale. Ruke su mu lutale po džepovima kao da tako pokušavaju da odagnaju nervozu.
Zaustavio se na tren a stajao je tako skoro čitav sat.
DetaljnijeOsećala sam da me obasjava neka svetlost, a nisam to mogla da objasnim, i dalje sam je nemo gledala. Rekla je da se za to ne govori hvala i da se samo prosleđuje dalje molitva koja spasava. Oči su mi se napunile suzama, grlo mi se steglo, Milan mi je klonulo ležao u krilu i mora da sam delovala stvarno kao neko kome je potrebna pomoć, kao napaćena duša koja ne vidi spas. Istog časa kao da su mi se otvorila neka vrata i klimnula sam joj glavom ne znajući šta da kažem.
Detaljnije