Izgubljeno – nađeno i duplo vraćeno

Posle nekoliko sekundi uvek preduzimljiv tata istrčao je napolje s telefonom u ruci. Napolju je već bio pao mrak. I bilo je hladno. Da se stavi kapa, za one koji ih imaju.

Dva prljava kontejnera čekala su ga naslađujući se ljudskom nemoći i roditeljskom slabošću.

Mama je besno stajala na prozoru.

Posle pola sata kopanja po najdubljim tajnama ljudskog roda, i ne samo ljudskog, tata je konačno došao kući. Ćutljiv i neraspoložen. Mama je provrtela glavom i otišla u svoje odaje. Kuhinjske.

Detaljnije

Danas i juče

Danas je Katarina čitala recept dok je Mila sipala sastojke u vanglu. Malo je brašna prosula okolo, zanemarujuće malo, kako inače ume. Zajedno smo napravile kolač.

Danas na ovaj poseban dan.

Plašila sam se da ne izgubim onaj papirić. Da se ne zavuče negde onako tanan, da se pocepa i da nestane. Ne zato što ne znam koliko čega ide od sastojaka, što ne znam recept. Znam ga. Znam ga napamet, još odavno. Ne zato. Nego zato što više ne mogu da ga zapišem, ne na onaj isti način kao pre mnogo godina kada mi ga je diktirala osoba koja mi je mnogo značila u životu.

Detaljnije

S ljubavlju i s razumevanjem

Prošlo je taman dovoljno vremena da smisli novo pitanje. Mila se osmehnula kad je videla Katarinu kako žurno piše nešto na papiru. Posle toga obično usledi nešto zanimljvo. Kao kad su se mama i tata posvađali oko toga ko najviše radi u kući i kad je Katarina u školi na pitanje ‚‚Čime se bavi tvoja mama?“ odgovorila da mama radi u spavaćoj sobi, pa je tata crk’o od smeha a mama završila u kuhinji spremajući sve moguće vrste kolača kojih je mogla da se seti te večeri samo zato što je tata bio već peti dan na dijeti.

Detaljnije

Taj čudni nepoznati pravac

Do kraja šetnje Mila je letela na velikom zelenom trotinetu tako da niko nije mogao da je stigne. Taman kad se mami i tati učinilo da su joj blizu, ona bi ponovo ubrzala i za tili čas bi bila na drugom kraju ulice. I tako sve dok se tata nije okrenuo i otišao u drugom pravcu. O, ne! Da li je to onaj pravac koji tata često pominje kad ga deca ne slušaju? Onaj strašni NEPOZNATI pravac? Da li ga je konačno našao iako je nepoznat?

Detaljnije

Neke božje reči i razlika između bika i konja

I tata se smeje. I pokaže joj onaj prst koji je onda na auto-putu jednom pokazao onom čiki što ga je naglo pretekao. U nekim makazicama. Verovatno božjim makazicama. Mama je viknula, tata je čvrsto stegao volan, a Darja i Katarina su se pozadi malo preturile u stranu. Katarina je sve vreme očekivala da će sada da se pojave makazice kao u frizerskom salonu, ali njih nije nigde bilo.

Detaljnije

Ivica i Marica i blatnjava kantica

Mama i tata će sigurno biti zadovoljni kad vide da je Mila konačno sklonila te kantice iz hodnika i našla im odgovarajuće mesto. Blata neće biti svuda po stanu i neće biti tragova koji odraslima iz nekog razloga smetaju. Mila ne razume zašto im smeta blato svuda po kući. Eto, da su Ivica i Marica imali blato, mogli su da ostave tragove koji bi se samo sasušili i lako bi našli put do kuće.

Detaljnije

Reč koja ne postoji

Sažaljenje je prirodna posledica bolnog iskustva. Moje iskustvo je višebolno, iako sam sigurna da kao reč taj pojam ne postoji. Bez obzira na to što kao reč ne postoji, postoji kao osećanje. Osećanje koje je duboko i ne može da se sakrije, poznato i po tome što se javlja niotkuda, odjednom, najčešće onda kad ga čovek uopšte ne očekuje i kad, štaviše, nije spreman da se suoči sa njim. Savlada čoveka svašta, zašto ne bi i jedna obična višebol.

Detaljnije