Promašaj

Hvata me vrtlog neispisanih stranica
Koje nikom ne želim da podarim
Nikome ništa ne želim da dam
Ni kad imam
Ni kad nemam
Ni kad hoću
Ni kad neću
Ni kad mrak proguta dan.

Gubim misli u ludilu zgaženih obećanja
Kotrljam ih po trotoaru izgubljenih nadanja
Šutiram vrhom štikle probušenu loptu
Pravu, kožnu
U koju si zabo nož
Kao ubica u vrat žrtve
Umesto mojih vena
Prskala je pocepana nada
Tada, onda, sada…

Za vreme ručka
Kotrljale su se suze
Dečje nevine
Koje me bole kao da mi se koža cepa
I da kaplje krv svuda
Da mogu da obojim u crveno svedoke
Ali njih nema
Pobegli su u daljinu
Ne igraju proroke

Jednom kada je prestalo sve da postoji
Dovoljno za mene
Da slavim sebičluk
Premalo za njega
Koji ne zna da se boji

Zašto se nastavilo opet
Iznenada ili ne
I opet su se slane vode kotrljale
U slapovima koji su slatki
Samo za mazohistički svet

I noć koja ne nosi utehu
Pokrila je muku
Celivajući joj noge
Hvatajući joj laži
Spremne za drugu reku

U podmuklom čekanju
Da prođe život
Možda ubodem neku premiju
I možda bude prava
A ne kao do sad

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.