Ništa se ne dešava

Ništa se ne dešava.

Osim što se Mila pre neki dan davila poklopcem od kreme sa kortikosteroidima koju je brže-bolja strpala u usta dok sam joj mazala atopijom načete prevoje. U stvari nije se ni davila, žvakala ga je s uživanjem, dok joj nisam iščupala isti iz usta. Vrlo grubo, nemajčinski. Onda sam shvatila da to nije uobičajeno. Da nije normalno. Da nije da se ništa ne dešava. Da druga deca ne jedu poklopce. Ni kreme. Posle toga je večerala još jednom, valjda joj kortikosteroidi otvorili apetit, šta li. Eto predloga za majke čija deca neće da jedu. Malo kortikosteroida skinuti s poklopca, skoro pa kao kad domaćice kažu – prstohvat, pustiti da dete promulja po ustima koji minut i čekati efekat. Ne paničiti kao ja i trčeći nositi dete do kupatila gde nasilno pokušavate da isperete ostatke hemije sa sluzokože usne duplje. Onda se dobro pomoliti bogu i posle pet do deset minuta dete će bauljati po kuhinji i samo sebi napraviti večeru. Eto još jednog benefita. Ne morate ni da razmišljate šta ćete za večeru, dete će samo, pod dejstvom kortikosteroida koje je pojelo a koji su isključivo za spoljnu upotrebu, naći način da napravi sebi večeru i pojede istu.

Čak će i sline koje su mu pre toga išle, naglo prestati. Posle nek kažu da su kortikosteroidi opasni. Nama pomogoše za više stvari. Takoreći u našem slučaju imaju višestruko dejstvo.

Jedino što je, pored večere, pokušala da pojede i dva dugmeta sa nove tastature. Da, da, sa one iste koju mi je Miloš montirao pre nekoliko dana. Nova tastatura, nove tipkice. Apetit povećan slučajno, na najveštačkiji mogući način, pa što se ne bi zasladila i kvalitetnom plastikom. Strelica nagore. Strelica nadole. Šta je slađe?

Šalu na stranu, postoje deca kao što je Mila. Legenda kaže da postoje. Ja ne znam da li da verujem u nju ili da se pomirim s činjenicom da sam roditelj najnemirnijeg mogućeg deteta na svetu. Ne samo onog što neprekidno cupka, trči, skače, penje se i fizički je aktivno, nego i onog koje zovu u narodu štetočina. To je ono dete koje uvek nađe način da dohvati nešto što ne sme, da smuti, prospe, pokida, pocepa, ofarba, oboji, izmaže, zamaže, umaže, pokvasi ono što ne sme da se kvasi, isfleka, uništi, poremeti, pomeša i izmeša. Uz opasnost po okolinu opasna je i po samu sebe, upravo zbog urođenih kaskaderskih sklonosti. Ta će da se zatrči, zaleti, da skače i preskače nemoguće, da se penje, uključuje, isključuje, otvara, zatvara, isproba sve što ne treba i ne sme. Ona će da prospe celu flašu sirćeta po sebi i sudoperi, jer je tako u mogućnosti, da pojede kremu, ne samo onu s kortikosteroidima nego i druge, manje i veće, s mirisom ili bez njega. Namazaće na sebe šminku koja ima više godina, čisto da bi dokazala da lažu oni koji kažu da od stare šminke otpadaju trepavice ili nedajbože oči i uši. U uši će da proba da ugura, pored štapića predviđenih za to, i tanke nekuvane špagete. Pored raznih kockica i poklopaca, probaće da zagrize i novčiće, po starom dobrom običaju samo da bi proverila da li je pravi. Nakitom će da se obavije više puta i jednim potezom da ga skine, dokazujući tako da se mađioničar prosto rađa.

Inače, ništa se ne dešava.

Katarina zaboravila da uradi domaći iz engleskog. Kaže, mama je kriva. Ko bi drugi pa bio?

Ivona položila vožnju, loži se da će da dobije auto za Novu godinu. Možda i hoće, na lutriji.

Miloš džangriza svaki put kad mu deca ulete na teritoriju za sastanke. Da se razumemo, kod nas je to prostorija koja menja svoju namenu iz dana u dan. Zvanično – Ivonina soba. Nezvanično – ostava, kad ne znaš gde ćeš sa nečim, pitaš ‚‚Je li Ivona tu? Nije, ok, onda znam gde ću..“

I tako.

Vraćam se na posao za koji dan.
I zvanično i nezvanično.

Inače, ništa se ne dešava. 

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.