Džudi

Pojavljuje se mala i ja tačno znam iz koje je serije. Gledam je i gledam i znam je da je neki lik u ‚‚Igri prestola“, ali nikako da mi se prosvetli do kraja koji…
Gledam, razmišljam, preturam po fiokama sećanja. Što više preturam sve više brinem da me nije neki ‚‚Alchajmer“ pu pu daleko bilo, spopao. Nema šanse da se setim. Tek, dan kasnije upali mi se lampica iznenada, znate onaj trenutak prosvećenja koji ne očekujete, ali desi se i vi se osetite kao pobednik. Ne kao onaj na Kališu, ostaje nam da se nadamo da će se vratiti umiven i lep, nego onako kao kada pobedite na nekom lokalnom takmičenju pa se osetite moćno ili kao kada uspešno obavite neke obaveze koje su vas dugo mučile.

Detaljnije

Maraton

Za selo nisam. Prirodu volim da vidim na slikama. Kad odem negde, kad krenu insekti, kad počnu bubice, mace s drveća i ostalo, obično završimo u Domu zdravlja. Kao onomad, kad smo pre nego što se Mila rodila, bili na selu pa se za Katarinu istog dana zakačio krpelj… Narednih mesec dana nisam imala mira, sve sam je pipala, gledala, kontrolisala za svaki slučaj.
I sad, još da se obučem sportski pa da vežbam. Za maraton.

Detaljnije

Kako vetar duva

Da, moj grad unakarađen do neprepoznatljivosti. Jesu uske ulice, jedva ima mesta za pešake, ali papirići su se samo smenjivali, kao da su se utrkivali koji će bolje da se pokaže, da ostavi jači utisak. Na mene je ostavio onaj otrgnut iz neke dečje knjige ili školskog udžbenika. Valjda zato što sam sad u tom periodu, žena na porodiljskom sa bebom i predškolcem, pa samo to primećujem. Onu na fakultetu ne računam, drugačije su to knjige, nemaju crteže.

Detaljnije

Uspavanka

Nije prestajao da priča. Sada sam već počela da sumnjam u ispravnost mojih misli. Bilo je sigurno da se obraća nekome, nekom živom biću. Približila sam mu se dovoljno da mogu da vidim otrcanu kartonsku kutiju koja je krila nekoga kome se muškarac obraćao punog srca. Njegov ton, ushićenje sa kojim je izgovarao reči koje nisam razumela, njegov izraz lica svedočili su o čistoj ljubavi koja je isijavala iz njega. Učinilo mi se da vidim štene kako se meškolji pod njegovim glasom. Već sam bila dovoljno blizu da sam mogla da čujem rečenice izmišljene uspavanke, stihove koji se nisu rimovali a koji su predstavljali u tom trenutku najlepšu muziku koju je neko mogao da mi pusti i ulepša mi dan.

Detaljnije

Kako najlakše kazniti sopstveno dete

Zatim podignete taj isti televizor sa svim kablovima koji tužno vise kao žalosna vrba i premestite u trpezariju nasred dnevnog stola. E, tako! Tu će da stoji. Zašto? Zato!
Gde ćemo da jedemo? Nećemo da jedemo! Kome je pa do jela kad je dete kažnjeno? Žvaćete sopstvene živce i gladi nema. To je savet plus uz instrukcije kako najlakše kazniti dete. 
Uz savete dobijate na poklon i recept za lagano jelo dok kažnjavate i još savet ekstra kako da smršate. Samo danas tri u jednom!

Detaljnije

Cvrčak i kobasice

Pa, neće valjda Zoki preko puta da bude bolji od tebe? Šta koji Zoki, šta se praviš da ne znaš?
Svako ima nekog Zokija. To je onaj lik koji uvek uradi kontrolni bolje od tebe, ide redovno u muzičku i na engleski, trenira džudo, kad jede ne mrvi, sačuvaj bože da mljacka, drži sobu uvek uredno, nema ga nikad u parku jer mora da radi domaći i sme napolje samo do deset. Vikendom.

Detaljnije

Kiselo…

Gledam, jedna – gleda crtaće u svojoj sobi, zavaljena u fotelji. Odlično, dok se Svetlucava i Sjajna dogovore koja ima ljubičastu a koja roze kosu, ja sam već na pola puta. Druga sedi na podu dnevne sobe i pretura po malim knjigama sa tvrdim povezom. Srce moje pametno, nema šta – povukla na majku! Treća nemam pojma gde je, znam da je završila uveliko najavljivan ‚‚padam sigurno” ispit i sad odmara negde. Pa nije luda da se muči da odmah seda s knjigom za naredni, svašta.

Detaljnije

Lesi

Široko je treptala dok je opisivala nevaljalog muža koji ne želi da obavlja kućne poslove. Kaže ona, boljeg će da nađe. I treba, podržah je bez razmišljanja. Udaće se i onda će da ode.
E, tu zastadoh, knedla se stvori, počeh da mucam kao pred tablom u gimnaziji kad je trebalo da rešavam zadatke iz matematike: ‚‚K k kako misliš – da odeš?“. Od ponosa koji me je oblivao i od koga sam se do tada topila što na svojoj strani imam žensko čeljade koje me u potpunosti razume, do straha od odvajanja u dve sekunde. Iz nasmejane mamice pretvorih se u džangrizavu posesivnu taštu kojoj nijedan zet nije dovoljno dobar.

Detaljnije