Tuga
A šta je tuga u stvari
Ako nije neki trenutak mali
Ništavan kao život
Koji se proživi uzalud
A šta je tuga u stvari
Ako nije neki trenutak mali
Ništavan kao život
Koji se proživi uzalud
Stisnuta tišina
Pritiska boli
Korača dalje od nje
Ne zna da se boji
Kad te neka pesma dotakne tačno u sredinu onoga što ne sme.
I kad ti se duša stegne kao puška pre nego što ispali metak.
Zbog te iste pesme.
I kad te metak pogodi tačno u onu sredinu.
Iako zna da ne sme.
Briga me da li će me osuđivati
Briga me da li će mi reći da jedem govna
Briga me da li će me očerupati
Kad sam već raščerupana do dna
Svi oni koji nisu umeli da kažu – izvini
DetaljnijeLjubav je ljubav je sve
Kada se počinje
I kada nema više
Kada se rađa
I prestaje da diše…
Agonija iščekivanja najgoreg trenutka nikada, ali nikada, ne pripremi čoveka na konačan odlazak. Oni koji su doživeli takav gubitak, mogu to da potvrde. Koliko god znali da će doći momenat za potpuno odvajanje, koliko god bili spremni, svesni i razumni da se taj trenutak bliži, mi nikada ne možemo u potpunosti da prihvatimo čin smrti i činjenicu da moramo da se oprostimo zauvek sa nekim koga volimo. Jače je od nas samih da ne pustimo one koje volimo. Valjda je tako u prirodi čoveka, da teramo inat, makar i sami sebi, šta li…
DetaljnijeU početku sam bila skeptična. Pitanja koja su mi se stalno vrzmala po glavi bila su:
‚‚Da li će mi doneti sve što sam tražila?”
‚‚Da li će me prevariti za kvalitet, kilažu i cenu?”
Posle prvih nekoliko dostava opustila sam se, stekla poverenje u dobavljača i vremenom se potpuno oslonila na takav način kupovine. Tome je doprinelo i okruženje u kojem nije bilo pijace ni piljare u blizini.
Kako vreme prolazi, tako je prirodno da se i čovek menja, prilagođava i bira i stvara nove navike u skladu sa načinom života. Kod mene se mnogo toga promenilo od pre deset godina.
DetaljnijeMislim se, gde ćeš bre ove Karington stepenice na onih jedanaest kvadrata, ali dobro, stepenice su stepenice. Ipak se treba popeti na taj krevet gore. Ne kaže se džabe da je na sprat. Pored raskošnih stepenica, primetih i penjalicu. Lepu, savijenu, polukružnu, kao nekad po parkovima. Taman da pitam šta će joj penjalica pored stepenica, Karington stepenica, ona sama mi objasni da je to most.
DetaljnijeZnate ono, kao u krimi-seriji, kao kucaju detektivi na vrata, kažu ajmo da vidimo, gde ste bili sinoć, šta ste radili… I tako ta pitanja kojima rešetaju. I šta bi’ ja jadna? Gde sam bila – u kuhinji. Šta sam radila – pravila pitu. Gde je pita – nema. Kako – nema? Eto, nema, desilo se. Aha, znači tako, gospođo, ajte vi lepo sa nama, pa da razjasnimo u detalje kako je to pita nestala…
DetaljnijeKad se povede reč o odgovornosti, mnogo nas se seti čuvene instrukcije u avionu da u slučaju potrebe roditelji MORAJU prvo sebi da stave masku za kiseonik, pa tek onda deci. Na taj način je odgovornost najjednostavnije opisana. Uvek kada nam bude teško možemo jednostavno da kažemo sebi: ‚‚Dobro je, bar nismo u avionu!“
Detaljnije