Povratak na scenu sa lejzibegovanjem

– Da li hoćeš da ti otpevam moj deo? Da li hoćeš? – Katarina je treperavo pitala mamu, iako joj se mnoogo spavalo.

Mili nije bilo jasno zašto uopšte moraju da spavaju. Svako veče mama ih spakuje u krevet, kako ona kaže, i onda one moraju da ćute i da zatvore oči. To je skroz bezveze. I onda posle pola sata kada Mila otvori oči, vidi da je dan i da nije više noć i onda počne da viče:

– Daan! Daaaaaan!

Onda tata počne da mrmlja sebi u bradu ne otvarajući oči i Mila ga ništa ne razume.

Mila je ubeđena da ih mama prevari svaki put i da spušta roletne samo da one ne bi videle da je napolju u stvari dan. Nemoguće da noć tako brzo prođe.

Katarina je pripremala svoju deonicu za nastup sa horom i bila je nestrpljiva da se popne na binu pred publikom. Odavno nije ništa pevala pred publikom. Nije mogla da dočeka dan nastupa. Ovog puta nije uopšte razmišljala o haljini, samo o delu koji ona treba da lejzibeguje.

– Šta treba da radiš? Lejzi… Ne razumem – mama je vrtela glavom sa smeškom u uglu usana koji Katarina nije primetila.

– Pa da… Znaš ono kad otvaraš usta a ne pevaš. Da lejzibegujem. – Katarina je naglasila tu reč kao da je veoma važna.

Eto ti ga sad. Katarina je od svih reči koje podsećaju na reč koju je upotrebio Boža kad im je objašnjavao šta ko treba da radi na sceni, iskoristila onu koja joj je najpoznatija. Lejzibegovati. Od reči lejzibeg. Šta je tu čudno?

Na dan nastupa u pozorištancetu sve je počelo manje-više okej. Sve do onog trenutka kad je mama trebalo da dođe da gleda Katarinu.

Dan je bio lep do tada. Mama je izabrala dugačku suknju i taman što ju je obukla nebo se smračilo i počela je da pada jaka kiša. Onda je počeo i grad. Mama je coktala, ali vremenska nepogoda nije mogla da je zaustavi. Šta može jednu mamu da zaustavi kad ide u susret svom detetu? Grad će stati, kiša će proći, a uspomena detetu kad se mamine oči šire od ljubavi dok ga gleda kako nastupa, ostaje urezana tamo gde treba. Mama je trčala i samo su je prolaznici gledali čudno dok se borila sa kišobranom u jednoj ruci i podignutim krajevima dugačke haljine u drugoj. I nije bitno ako je i bila čudna. I mokra. I smešna. Iako je pričala sama sa sobom da je sve to zbog suknje, zbog toga što je obukla suknju posle sto godina, mama je hrlila i stigla na vreme.

Odavno nije videla scenu dečjeg pozorišta. Kako je ta korona stvarno upropastila mnoge stvari.

Unutra su sve čike i tete sedele sa maskama. Baš je čudno kad te iz publike gledaju sva ista lica. Kao da se igraju maskenbala, ali umesto očiju pokrivaju usta i nos.

Zato deca nisu ni imala tremu. Ili se mamama i tatama tako učinilo. Tačka koju je hor izveo bila je mnogo slatka. Katarina je odlično lejzibegovala.

Posle priredbe dobila je cvet od mame. Nije se njena mama setila toga, nego jedna druga mama koja isto obožava svoje dete, kao što svaka obožava svoje. Njena mama ne može ničega da se seti otkad je Mila došla u njihov život jer kaže da joj je Mila prevrnula život naopačke. Mila stvarno ne razume kako je to ona mami prevrnula život i kako život uopšte može da se prevrne.

Ona je jutros samo htela da pomogne da se skloni veš koji je tata sinoć ostavio da se suši. Po Milinoj slobodnoj proceni, veš je bio suv i vreme mu je bilo da se skloni. Zato je nekoliko majčica sklonila i bacila na krevet dok su joj čarape pale na pod. Kad je tata to video, mama kaže da je doživeo omanji nervni slom. Mama nije, jer nije videla. Izgleda da je to sklanjanje veša povezano sa onim prevrtanjem života naopačke.

Kad je videla Katarinu na televiziji, Mila se čudila:

 – De je Miva? De Miva?

Mama i tata su se na to nasmejali i odmah zaboravili i na veš i na prevrtanje života.

Katarina prizanje da ni njoj to prevrtanje života nije jasno. Ivoni jeste, ali ona ne ume da im to objasni. Kaže, saznaćete kad porastete i uvek doda nešto u stilu da ona ne mora sve da zna zato što je najstarija. Eto, Katarina je već porasla, ali i dalje neke stvari ne razume. Kao na primer zašto joj se uporno svi smeju kad im je lepo objasnila šta znači lejzibegovati. Uostalom, ona će možda jednog dana i razumeti to što sada ne razume, ali odrasli, u to je sigurna, neće nikad više moći da shvate to što ona sada shvata, jer  deca odrastu kad-tad ali  još se nije desilo to da se neki odrasli vratio u dete.

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.