Neke božje reči i razlika između bika i konja

  • Gde je sakrila desnu sandalicu? Sačuvaj bože, gde li je? – mama se čudila, ali ni Darja ni Katarina nisu reagovale na njena pitanja.

Darjina leva roze sandalica samovala je pored maminog i tatinog kreveta danima. Mama je tražila svuda, ispod svakog božjeg kreveta u kući, kako ona kaže, iako ni Katarini ni Darji nije jasno kako je to krevet božji ako Bog ne spava u njemu. I gde je uopšte taj Bog koga mama pominje? A pominje ga redovno. Kad se zbog nečeg iznervira, a najčešće s tim imaju veze deca, govori ‚‚Sačuvaj bože!“. Kad se nečemu obraduje ume da kaže ‚‚Hvala bogu!“. Te situacije su deci već poznate pa i znaju da mogu da očekuju takve rečenice, ali ova da je svačiji krevet božji izgleda da niko ne razume. Jer, da tata razume zašto bi onda onako kolutao očima? Valjda bi mu bilo jasno pa bi klimao glavom. Ili bi nešto mrmljao kao što radi dok gleda u kompjuter. Ne bi valjda negodovao i frktao kao sada.

Kada tata frkće mama kaže da je tata konj. Onda se Darja i Katarina pitaju kako je to tata konj a ima dve noge a ne četiri. I nema kopita. Ni sedlo. Ni grivu. Mama kaže da tata zamišlja da ima grivu samo kad se češlja ispred ogledala. Tada koristi jednu od onih divnih kutijica sa šarenim natpisima koje Darja mnogo voli. U jednoj ruci drži tu kutijicu a drugom iz nje vadi neku kremu koja se sija i stavlja je na glavu i razmazuje.  I pevuši usput. I nervira mamu. Opasno je nervira. Zato što to obično radi kad svi stoje u hodniku obuveni i čekaju ga da negde svi zajedno krenu. 

Tata se zaboravi, verovatno od lepote same kutijice, i ume da ih drži u neizvesnosti stvarno dugo. Toliko dugo da Darja uvek stigne da napravi novu glupost dok ga čekaju. Ovog puta dohvatila je kredu i potpisala se ispod samog prozora u hodniku. U svom stilu, linijama i krugovima. Ne skroz ispravnim krugovima, ali sve su bolji što Darja češće nađe priliku da se potpiše. Mama se samo nasmejala na to dok je tata počeo da frkće. I to ne kao što mama kaže, ne kao konj, više kao neki… bik. Bik u koridi. Koji hvata zalet. Za svaki slučaj Darja se sakrila iza mame. Ne zato što biku u koridi može svašta da padne na pamet nego zato što ona neće da tata pokvari svoju griv… pardon, frizuru od naleta emocija. A da su naletele, jesu. Sve se zajapurio u pretnjama, baš kao ona marama kojom biku mašu pred očima.

Darja je pogledala u svoju majicu boje kajsije, pa u mamu. Na koju boju se ovaj bik zaleće, ako ona već ništa crveno nema na sebi. Baš čudno.

Kad su se vratili, Darja je jedva dočekala da joj operu ruke i da svako počne nešto svoje da radi pa da ne obrate pažnju na nju kako bi se iskrala ponovo u kupatilo i dohvatila onu prelepu tatinu kutijicu. U, kako je divna, misli ona svaki put kad se dokopa jedne od njih. Lako se odvrne, što kažu – kao podmazana i onda Darja kreće u akciju. Namaže malo kosu, malo čelo, malo ruke, i onda se misli, što da ne namaže i noge? Divno se sija, šteta je ne iskoristiti taj sjaj. Ili što bi mama rekla – taj božji sjaj. I tako Darja maže i maže. I nije sebična, ona bi podelila taj sjaj i sa mašinom za pranje, i sa mašinom za sušenje i malo sa vratima i gle, pod isto voli da se sija… Onda malo i po podu i svuda tako gde god joj padne na pamet da fali malo sjaja.

Uhm, tati na glavi ne fali, ali mami… Taman kad je Darja htela da izađe sa kutijicom iz kupatila, otvorila su se vrata i začulo se jaukanje. Kao kad mami zagori nešto u šerpi pa se tata bespotrebno uznemiri. Tako mama kaže, da se tata bespotrebno uznemirava jer ionako na kraju on uvek uspešno oriba šerpu. Mama kaže da je tata jak i da je to sigurno zato što je tata trenirao tekwondo. Da, da tekvondo. Isti onaj tekvondo za koji su Milica i Tijana dobile medalje na Olimpijadi ove godine. Tata nije. On kaže da mu treba dodeliti medalju za život sa mamom. Ima tu razlika u nekim danima tog crnog pojasa, ali mama to ne ume da objasni.  A tata neće. To je zato što tata misli da njega mama zeza. Uvek ga pita koji ono beše dan tog tvog crnog, crni Miloše… i onda počne da se smeje. 

I tata se smeje. I pokaže joj onaj prst koji je onda na auto-putu jednom pokazao onom čiki što ga je naglo pretekao. U nekim makazicama. Verovatno božjim makazicama. Mama je viknula, tata je čvrsto stegao volan, a Darja i Katarina su se pozadi malo preturile u stranu. Katarina je sve vreme očekivala da će sada da se pojave makazice kao u frizerskom salonu, ali njih nije nigde bilo. Tata se onda naljutio i dao gas. I pretekao tog čiku frizera na auto-putu. I onda je ljutito preko mame čiki pokazao prst. Onaj prst. Da se zna ko je ko. Ko ima makazice, ko crni pojas, a ko nešto treće. I ko koga šiša. Tada je mama razrogačila oči. Kao tata kad mu mama kaže da je potrošila celu platu. I onda su svi morali da ćute dok nisu stigli kući.

Sada je tata stajao razrogačen u hodniku. Mama se saplela i pala kad je otvorila kupatilo koje je Mila uglancala sjajem. U ovoj kući ljudi često imaju problem sa očima – pomisli Darja i taman što je uspešno prošla pored bespotrebno uznemirenog tate, naišla je Ivona. Onda je čula nešto što do tada nije.

  • Bože me sakloni i sačuvaj! – Ivona je zvocala u svom stilu.

Hmm, Katarina je željno upijala nove izraze dok su mama i tata jurili  Darju i usput se prepirali ko će šta da briše i pere…

A šta li znače te Ivonine božje reči… sam bog zna.

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.