Lepo ne znam

Ne znam ni kako će se snaći oni koji moraju da rade na radnom mestu a dete im je upisano u produženi boravak. Da li će svi naprasno postati Jusein Bold ili će ih poslodavci puštati ranije sa radnih mesta, ili će dobiti otkaz zbog nepoštovanja radne obaveze i ranijeg izlaska sa posla ili će im jednostavno deca sama ići kući i tražiti pomoć od nekoga u koga imaju poverenja a ko ne radi od devet do pet, kao što je najbliža komšinica, kuma, prijatelj ili angažovana dadilja, ne znam.

Detaljnije

Zaštitnica

Uhvatila je momenat kad je zažmurila. Iskoristila je trenutak kada nismo sigurni u sopstvenu moć rasuđivanja i ne možemo pouzdano da tvrdimo da je sve onako kako nam se čini…

Nečujno joj je prišla, doletela s leđa, spustila nežno svoju svetlost na njeno rame i dunula joj u kosu zateturavši sveću koju je ova imala u rukama…

Plamen sveće zgasnuo je za tren, da bi se povratio… Bilo je dovoljno.

Detaljnije

Samo vetar

Podigao je zloslutno ruku ponovo tražeći mesta za zamah dok se ona nemoćno koprcala, kad je iznenada, iz neodređenog pravca, potpuno neočekivano, tog ranog jutarnjeg sata, dok se zora još nećkala da li da pošalje sunce i oprlji kamen koji je iznad njihove kuće sezao do u nedogled, u tišini koju je remetio samo poneki uzvik ove neočekivane svađe, celom okolinom odjednom odjeknuo oštar prolamajući zvuk metala koji udara u drugi metal i ostavlja neprijatni odjek za sobom…

Detaljnije

Da tramvaj ima trolu

U svom tom haosu ti budi normalan, radi od kuće, ili idi na posao svaki dan i čuvaj se, jer nikad ne znaš s kim je onaj do tebe proveo vikend i da li je na posao došao prevozom, i ako jeste da li je u tom prevozu bilo zaraženih, i ako i to jeste, da li je bio u kontaktu ili stajao pored zaraženog, jer i ako i to jeste, možda nije bio pored tog zaraženog duže od petnaest minuta, pošto je vreme od petnaest minuta ključno…

Uostalom, šta ima da bleji u gradskom prevozu duže od petnaest minuta? Lepo, predlažem, samo zbog sigurnosti, da se uvede novo pravilo da se na svakih petnaest minuta izađe iz autobusa, tramvaja, čega već i da se sačeka sledeći.

Detaljnije

Prodavac s metlom

U naporno letnje vreme korone idealan izbor za odlazak napolje. Ne treba da dodiruješ pertle, rubove, navlačiš, razvlačiš… Fino, samo ubaciš nogu i opla – možeš da ideš. Ruke čiste ko u vreme pre ovog smaračkog virusa. A ne onako, dok ih rukom pridržiš, pa pipneš ivicu, pa te sto znojeva oblije, pa se iznerviraš jer, umesto da kreneš napolje treba da se vraćaš da pereš ruke pa da ponovo pokušaš da se obuješ bez ruku. Nagradu da dobije onaj ko izmisli beskontaktno obuvanje. Ili jednostavno – kupiš papuče i bog da te vidi.

Detaljnije

Ko pije, a ko plaća

Neki govore iz ličnog iskustva da je opasno, da se treba pridržavati mera. Neki drugi psuju na sva usta, nezadovoljni i nervozni na sam pomen korona virusa. Svi zajedno izigrani, izgubljenog poverenja u naše zdravstvo i ozbiljno poljuljane samouverenosti. Neki se mire sa sudbinom, tako nam je kako nam je, pobeći odavde ne mogu. Neki drugi bi da se razračunaju i sa virusom i sa strukom i sa onima koji donose, menjaju i povlače odluke koje bitno utiču na sve nas.

Dokle više?

Kome se prikloniti?

Detaljnije

Ja sam pitbul

U našoj porodici ja sam pitbul. Ljut i besan. Opasan kad isuče očnjake kroz koje reži nadaleko. Isučem ih po potrebi. Retko, ali kvalitetno.

Uvek rado prepuštam rešavanje stvari svojoj ‚‚smirenijoj“ polovini, na fin, kulturan i miran način. Tiho, staloženo, da se ne čuje ni u prostoriji pored koje se odvija drama. Ne znači to da ja nisam kulturna pri rešavanju spornih situacija, samo znači da ne volim da se uzrujavam. Zato konflikte rado prepuštam drugima.

Kad ja rešavam stvari, onda se to čuje. Onda svi znaju ko rešava stvari.

Detaljnije